Um često ne bira ono što je najbolje za nas

🌿 Um često ne bira ono što je najbolje za nas, nego ono što mu je poznato.

Poznato stvara osjećaj sigurnosti, čak i kada nas zapravo ne usrećuje. Zato ljudi nerijetko u ljubavi, poslu i odnosima nesvjesno ponavljaju iste obrasce.

Biramo partnere koji nas podsjećaju na poznate emocionalne dinamike, ostajemo u poslovima koji potvrđuju stare osjećaje vrijednosti ili nesigurnosti i iznova ulazimo u situacije koje djeluju „sudbinski“.

Kasnije takve izbore često pripisujemo sudbini ili slučajnosti: „Uvijek naletim na iste ljude.“ „Takva mi je sudbina.“ „Život me opet dovede na isto mjesto.“

No psihologija pokazuje da iza mnogih „slučajnosti“ stoje nesvjesni obrasci, emocionalna memorija i uvjerenja nastala kroz ranija iskustva.

🌿 Um ne bira nasumično već neprestano traži ono što mu je emocionalno prepoznatljivo i psihološki „sigurno“.

Osoba koja je odrasla uz osjećaj da ljubav treba zaslužiti često će biti privučena emocionalno nedostupnim partnerima.

Netko tko je odrastao uz stalno dokazivanje može nesvjesno birati iscrpljujuće poslove i odnose u kojima nikada nema osjećaj da je dovoljno dobar.

Tijelo i emocije pamte mnogo dublje nego što mislimo, pa nas često privlače odnosi i situacije koji „osjećajno“ podsjećaju na nešto staro i poznato.

Tek kada čovjek postane svjestan vlastitih obrazaca, dobiva mogućnost da bira drugačije.

🌿 Upravo zato psihoterapija može imati duboku vrijednost.

Ona ne mijenja našu prošlost, ali pomaže razumjeti zašto biramo ono što biramo, zašto ponavljamo iste odnose, strahove i obrasce te zašto nam je ponekad teško prihvatiti mir, poštovanje i stabilnost.

A osvještavanje tih nesvjesnih obrazaca često je prvi korak prema promjeni onoga što smo do tada nazivali sudbinom.