Odrasti znači postati vlastiti oslonac

“Čovjek ili afirmira svoju autonomiju herojskim samoodređenjem ili traži sigurnost spajanjem s nekom superiornom silom.”

Irvin D. Yalom ovim riječima sažima srž egzistencijalne zrelosti: sposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastiti život, umjesto da se pasivno oslanjamo na druge ili okolnosti.

Danas se često govori o voljenju sebe, nježnosti i samoprihvaćanju. To jest temelj emocionalnog zdravlja, ali iskustvo psihoterapeuta pokazuje da mnogi, unatoč godinama i životnom iskustvu, još uvijek ne preuzimaju odgovornost za svoj život.

Kada ostajemo u ulozi vječnog djeteta

Ostajanje u obrascu koji Yalom naziva vječno dijete znači očekivati da drugi ispune naše potrebe, umjesto da sami postanemo aktivni sudionici vlastitog života.

Takvi obrasci često potječu iz ranih iskustava i oblikuju način razmišljanja, odluke i ponašanje.

Što psihoterapija pomaže razviti

• 🔹 Prepoznati vlastite obrasce i mehanizme izbjegavanja odgovornosti
• 🔹 Razviti unutarnju autonomiju bez stalne potrebe za odobravanjem drugih
• 🔹 Integrirati samoprihvaćanje s aktivnim življenjem

Psihoterapija nas uči da zrelost nije samo riječ, nego hrabrost da postanemo vlastiti oslonac i svjesno oblikujemo vlastiti život.