Ne boj se da će se grana slomiti – vjeruj vlastitim krilima

Inspirirano poznatom mišlju nepoznatog autora:

„Ptica koja sjedi na grani nikada se ne boji da će se grana slomiti, jer njezino povjerenje ne počiva na grani, nego na vlastitim krilima.”

I mi često tražimo grane za koje ćemo se čvrsto uhvatiti – siguran posao, stabilnu vezu, financijsku sigurnost, tuđe odobravanje ili predvidivu budućnost. Vjerujemo da ćemo tek tada biti mirni.

No život nas neumorno podsjeća da nijedna grana nije trajna. Okolnosti se mijenjaju, ljudi odlaze, zdravlje slabi, planovi se raspadaju. Ako svoju sigurnost gradimo isključivo na onome što je izvan nas, svaki će nas potres ispuniti strahom.

Istinska sigurnost ne proizlazi iz toga da ovladamo okolnostima, nego iz spoznaje da u sebi nosimo sposobnost odgovoriti na njih.

Naša su krila otpornost stečena kroz život, iskustva koja su nas oblikovala, vrijednosti koje nas usmjeravaju, vjera koja nas nosi, ljubav koju možemo darovati i smisao koji možemo otkrivati čak i onda kada ne možemo promijeniti ono što nam se događa.

U duhu logoterapije, čovjek nije slobodan birati sve što će mu život donijeti, ali je uvijek slobodan izabrati svoj stav prema onome što ga je snašlo.

Upravo je ta unutarnja sloboda naše najčvršće uporište. Ona su naša krila.

Zato se ne pitaj samo koliko je čvrsta grana na kojoj danas stojiš. Zapitaj se koliko vjeruješ vlastitim krilima.

Jer život neće uvijek sačuvati grane. Ali čovjek koji je razvio svoja krila neće prestati letjeti samo zato što se jedna grana slomila.