Briga nije uvijek samo ljubav – ponekad je i pokušaj kontrole anksioznosti

Briga nije uvijek samo ljubav – ponekad je i pokušaj kontrole anksioznosti.

Kada volimo nekoga, prirodno je da brinemo za njega. Briga je često izraz privrženosti, odgovornosti i želje da druga osoba bude dobro. Međutim, u psihoterapijskom radu nerijetko otkrivamo da iza pretjerane brige ne stoji samo ljubav, nego i potreba da umirimo vlastitu tjeskobu.

Primjerice, osoba koja neprestano provjerava je li dijete sigurno, zove partnera više puta dnevno ili se uznemiri kada joj se roditelj ne javlja na telefon, često vjeruje da to čini isključivo iz ljubavi. No kada malo dublje istražimo situaciju, postaje jasno da svaki poziv, provjera ili traženje potvrde privremeno smanjuje njezinu unutarnju napetost.

Tako briga postaje način regulacije vlastite anksioznosti.

Problem nastaje kada osoba počne vjerovati da je odgovorna za sve što bi se moglo dogoditi drugima. Tada se javlja iluzija kontrole: „Ako dovoljno brinem, spriječit ću nešto loše.“

Iako je ta misao razumljiva, ona nije realna. Nitko od nas ne može u potpunosti zaštititi druge od života, bolesti, pogrešaka ili nepredviđenih okolnosti.

Paradoksalno, što više pokušavamo kontrolirati neizvjesnost, to postajemo tjeskobniji. Kratkoročno se osjećamo sigurnije, ali dugoročno učimo sebe da bez stalne provjere ne možemo podnijeti neizvjesnost.

U terapijskom procesu važno je naučiti razlikovati pitanja:

Brinem li zato što toj osobi treba moja pomoć?

Ili brinem zato što ne mogu podnijeti vlastitu nelagodu i neizvjesnost?

Ljubav dopušta drugome da živi svoj život. Anksioznost pokušava stalno provjeravati, predviđati i kontrolirati.

To ne znači da trebamo prestati brinuti za ljude koje volimo. Cilj nije postati ravnodušan, nego naučiti nositi vlastitu tjeskobu bez stalnog traženja potvrda i sigurnosti izvana.

Zreli oblik ljubavi kaže: „Važan si mi i stalo mi je do tebe.“

Anksioznost dodaje: „Moram biti siguran da ti se ništa neće dogoditi.“

A istina je da ljubav može postojati i onda kada nemamo potpunu kontrolu.

Možda je jedan od najtežih, ali i najoslobađajućih zadataka u životu prihvatiti da ne možemo ukloniti svu neizvjesnost. Tada se energija koja je bila usmjerena na brigu može vratiti životu, odnosima i onome što nam je doista važno.